Idemo u NATO, zašto, zato…
 Pripadam u skupinu onih koji podržavaju ulazak Hrvatske u NATO, ali koji istovremeno jako dobro znaju za prava i obveze takve odluke. To nije slučaj sa većinom građana Hrvatske. To nije slučaj niti sa pola onih koji podržavaju ulazak Hrvatske u NATO!
Hrvatska Vlada, Predsjednik RH, i brojni drugi politički elementi u Hrvatskoj, neprestano su ponavljali: moramo u NATO, to je potreba, nema alternative… Toliko su puta ponovili te razloge da su građani pomislili kako je to onda valjda i istina. Međutim, to nije način komuniciranja s građanima, i prije ili poslije odbit će se o glavu kako političkim elitama tako i svim građanima.
Naime, sada jeste sve u redu, ali kako naši vojnici sudjeluju u NATO-ovoj misiji ISAF u Afganistanu, zapravo je pitanje dana kada će se dogoditi eksces, ili da budem izravniji, kada će pasti prva ljudska žrtva – prvi Hrvat! Tada nastaju problemi, s 6o-tak posto onih koji podržavaju ulazak u NATO, podrška će padati na 20-tak… Što onda, kako će onda političke elite reagirati prema građanima?
Upravo radi toga, potrebno je kvalitetno komuniciranje s građanima, s otvorenim kartama! Ne samo u slučaju NATO-a, no, o tome sada govorimo…
Zapitajte se stoga sami, što zapravo znate o NATO-u, sutrašnjoj ulozi Hrvatske u tom Savezu, i kako bi ste razmišljali o istom nakon četiri poginula Hrvatska vojnika u Afganistanu? Kada odgovorite na ta pitanja znat ćete što vam političke elite trebaju odgovoriti…
Tko nasljeđuje Mesića?
 Počelo se o kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske raspravljati na-široko i na-duboko. Iz rasprava manje-više proizlaze slijedeća imena: Zoran Milanović, Ivo Sanader, Damir Kajin, Nadan Vidošević, Radimir Čačić, Vesna Pusić, Ivo Josipović i drugi manje poznati…
Naravno, najjaču potporu (financijsko organizacijsku) mogu očekivati lideri ljevice i desnice: Zoran Milanović i Ivo Sanader, no jesu li oni izgledni kandidati, a ako jesu, kakve su im šanse?
Ivi Sanaderu, izlazak na predsjedničke izbore sigurno nije izbor, on je premijer, i tu poziciju može držati do kraja 2011. godine, pa čemu riskirati.
Zoran Milanović prvi test ima na lokalnim izborima, s obzirom na nedostatak koalicijskih partnera, a u slučaju da doživi teški poraz na lokalnim izborima, veliko je pitanje da li će uopće politički doživjeti predsjedničke izbore. Ako da, postoji velika mogućnost da se kandidira, no, neiskusan, bez postignuća, osim stranke i mladosti, nema apsolutno ništa…
Radimir Čačić ili Vesna Pusić? HNS, kako god, mora istaknuti kandidata, ali koga, možda i nekog trećeg!? U svakom slučaju, barataju s dva imena, svako ima političku podlogu, ali i stranku iza sebe, i u biti mogućnost izbora jednog od ta dva imena najviše se svodi na pitanje tko su protukandidati? Gotovo sigurno oba moguća kandidata HNS-a mogu pobijediti i Ivu Sanadera i Zorana Milanovića, ali da li mogu i novog aduta SDP-a, Ivu Josipovića?
Ivo Josipović, skladatelj, pravnik, profesor, zastupnik u Saboru… Što sve nije taj čovjek? Debela lisnica koja se uglavnom puni od državne blagajne, sigurno ga ne svrstava među kandidate koji se mogu puno hvaliti. Iskustvo u gospodarstvu nikakvo, u pravu veliko, a u politici? Što reći, u ime SDP-a bio je i u Skupštini Grada Zagreba i u Saboru, a uz članstvo u 20-tak odbora (ne računajući one Sabora i Skupštine Grada), svrstava se u nadljude! Može li netko uopće raditi na toliko stvari istovremeno, a sve ih obavljati korektno? Baš i ne! Komunikator – loš, ili nema ga nigdje, ili, dobro komunicira s elitama, a nikako s građanima. Zaključak, netko je u SDP-u izvukao Ivu Josipovića iz naftalina, a taj netko je vjerojatno studirao na pravu, pa je imao mišljenje, u stilu, ako ga studenti prava cijene, cijenit će ga svi… No, ukoliko Josipović postane kandidat, pravnici će vidjeti kako to baš i nije tako…
I sad dolazimo do udarnih kandidata, dvoje koji zbilja imaju šanse, a to su Damir Kajin i Nadan Vidošević. Kajin kampanju vodi desetljeće, zovu ga narodnim tribunom, kaže što misli, napada vladajuće, nema mrlje iza sebe – gotovo savršeno.
Nadan Vidošević, s kampanjom (tihom) tek započeo, upravo se distancira od HDZ-a, izgleda ozbiljno, maneken, ima sitne mrlje na karijeri, ali prati ga glas vrsnog upravitelja, ima očinski karakter političara! Dakle, tu bi izbor bio između narodnog glasnogovornika i očinske figure. Je li Hrvatska dovoljno odrasla da joj ne treba otac, ili joj je dosta političara koji stalno pričaju, ili je očinska figura potrebnija nego ikad ili je srdžba velika i potreban je netko tko će reći što Hrvati misle…
Ukoliko jedan od dvoje zadnjih navedenih bude kandidat, tipujem na njega, a u srazu njih dvojice, na Damira Kajina, ali vidjet ćemo… Vrijeme donosi odgovore i uskoro sigurno najinteresantniju kampanju za Predsjednika Republike Hrvatske…
dobra analiza
Tko god da se kandidirao na mjesto današnjeg predsjednika mišljenja sam
da nebi valjalo dati glas niti jednom od dosadašnjih političara nego bi to trebala biti posebno nova osoba i prvenstveno da je ekonomski jak.
Kajin definitivni.Najbolji je!
Istina prije svega
 Prije nego što su uopće uđe u područje komunikacija, treba reći što je alfa i omega komuniciranja, kako poslovnog tako i privatnog. To nije vještina, to nije lijep glas, savršen govor i slično. To je ISTINA!
Možete vi biti najbolji govornik na svijetu, manekenskoga izgleda, najljepšeg glasa na svijetu, ali, ukoliko ne govorite istinu… Onda ćete brzo, jako brzo biti potpuno odbačeni, a tada vam ne preostaje ništa drugo nego da se izvlačite lažima… No, izgubljeno povjerenje, obično je zauvijek izgubljeno.
Možda se nekome čini da političari stalno lažu, a da su uspješni u komunikaciji. Međutim, to je samo djelomično točno. Političari, barem u Hrvatskoj obično u izbore idu preko plašta stranke, ili koalicije, dok se pravo testiranje povjerenja građana u njih može vidjeti tek kada budu birani kao osobe – poput Predsjednika RH, a uskoro i gradonačelnika…
Ne reći istinu u business sektoru puno je gore od politike, lagati primjerice svojim potrošačima znači gubiti povjerenje, a onda kupce, što slijedi, jasno je – bankrot!
Mnogi će sada reći, da je nemoguće nekada reći istinu, jer bi ona rezultirala možda i gorim posljedicama od laži. Da, to je moguće, zato na svijetu i postoje profesionalni komunikatori, PR-ovci i slični stručnjaci kojima je za cilj da razriješe takve situacije. Kako? Stručnjaci trebaju svaku situaciju, a posebno onu kriznu upakirati u lijepi omot, kojim se ne krije ono što se u njemu nalazi, ali se ističe pakovanje…
Shvaćaju li građani – potrošači što rade PR-ovci pa i marketinški stručnjaci… Da, i nemaju ništa protiv, jer se uglavnom radi pakovanja kupuje marka – brand, radi pakovanja se bira mladi političar – naspram iskusnog starijeg, radi pakovanja se sluša poznati glazbeni band, a ne nepoznati pjevač koji ima visoke glasovne mogućnosti…
Istina...laži, laži, laži me...istina
|
