komunikacije

Treći hrvatski predsjednik

Izbori nam se bliže, dan odluke je pred nama, izvrsno vrijeme za predskazivanje događaja. S obzirom da se autor ovoga bloga bavi komunikacijama, osjećanjem bila naroda, svoje iskustvo iskoristit ću i iznijeti svoje mišljenje što nas čeka u prvom, a što u drugom krugu izbora... Uz malu kritiku kampanja prethodeći prognozi...

Žalosno je bilo gledati ove predizborne kampanje, i jedino što o njima mogu zaključiti da će se ovi izbori koristiti kao školski primjer kako kampanja može uništiti kandidata. Neprimjerene kampanje, i voditelji koji očito ne poznaju građane niti žive s njima obilježavaju većinu kandidata.

Bandićeva kampanja je na marginama društva, s lošim spotovima, obraćanjem javnosti, i naravno s kandidatom koji može dobiti izbore u Zagrebu, ali nikada i nikako izbore za predsjednika. Ali da može bolje od onog što mu daju ankete, sigurno može. Međutim, ne s ovakvom kampanjom! Ljudi koji mu pišu govore i pripremaju ga nisu zaslužili raditi taj posao - više nikada. Bandića ništa bolje ne prolazi nego prije, pa se da zaključiti da mu stvarno nije niti trebao nitko za kampanju osim suradnika s kojima je radio i prije...

S Ivom Josipovićem posve je druga priča - kampanja je potpuno onakva kakav je i on - elitizirana. Ne bitno što je pokupio "najveće" stručnjake, oni su kampanju učinili takvom da mu više nitko pomoći ne može! Bruketa & Žinić, Marko Rakar... Očito su svi dali od sebe, ali jedno je prodati Ožujsko pivo navijačima, ili jamrati i kritizirati po netu, a drugo voditi političku bitku. Treba razumijeti ljude, poznavati mentalitet, želje, osjećaje...

Damir Kajin - klasični primjer, čovjek s dobrom podlogom, koji je sam, zajedno sa svojom strankom i onima koji rade na kampanji toliko upropastio stvar da jedino što se može reći na sve jeste = čista katastrofa! Ne možete a ne zapitati se da li su oni to i htjeli? Odgovor je na kraju krajeva nebitan. U svakom slučaju Kajin će biti najpoznatiji zastupnik u Hrvatskom saboru, i ostaje narodni tribun. Možda je to najbolje rješenje za sve!?

Vesna Škare Ožbolt - zar je ona stvarno kandidat? Ili je to bilo samo: da ju ne zaboravimo!

Dragan Primorac - čovjek koji nikako da shvati da više nije ministar, i za kojeg se stvarno nadam da ne vjeruje kako za njega zbilja rade stručnjaci s kampanje Baracka Obame. Da, jedan stručnjak, ili glavni, je prije par dana posjetio Zagreb, ali ne da bi pomogao Primorčevoj kampanji, nego kako bi zaradio koji $$$ držeći javno predavanje. Dragan nije imao šanse, a neće ju ni dobiti...

Andrija Hebrang - koji je cilj HDZ-a bio? Trebao se vratiti Ivo Sanader, kao predsjednički kandidat, s Kosoricom kao uzdanicom u Vladi. Najvjerojatnije je tako, ali velika samouvjerenost koštala je Sanadera pa je HDZ odlučio do kraja blefirati sa Hebrangom. Međutim, naš narod igra do kraja, i HDZ će morat bacit karte na stol.

Nadan Vidošević - grafički materijali i dizajn je dobar, ali i kopiran. Sigurno najbolji kandidat za raditi na njemu, ali kao i kod ostalih, loše vođena kampanja, amaterski. Međutim, Nadan Vidošević je dobar retoričar, iskusan i upućen pa sam popravlja loše vođenu kampanju...

Vesna Pusić - previše samouvjereno uletila u kampanju, to joj se obija o glavu! U zadnje vrijeme uz to kao da se i na njoj samoj vidi da neće ući u drugi krug... Kampanja, bezlična, nejasna...

Ostali kandidati - nebitno...

Prvi krug, moja prognoza je Josipović koji prolazi po inerciji lijevoga glasačkog tijela, i s malom prednošću pred Bandićem, Vidošević ide dalje u sraz s Josipovićem!

Drugi krug, s malom prednošću Nadan Vidošević postaje treći hrvatski predsjednik. Realno, najkomunikativniji od svih, a na stranu sve, kad je loše stanje u gospodarstvu - zašto i ne!

objavio komunikacije u 5. prosinac 2009 17:32:30 | 2 komentara

SDP gubi svaku šansu s Milanovićem

Koliko god se Zoran Milanović trudio pojasniti svima kako je on jedina alternativa HDZ-u, i kako je on jedini. Vrijeme pokazuje kako je on zadnji kojem se kormilo države može predati u ruke. Najprije nije uspio osvojiti parlamentarne izbore usprkos velikim razočaranjem građana sa HDZ-om, a onda je vlastitim angažmanom u Zagrebu na lokalnim izborima pokazao kako ne može prismrditi ni Milanu Bandiću.

U zadnje vrijeme Milanović se otresanjem kako na istaknute SDP-ovce tako i na novinare sve više i više udaljava od šanse da povede državu. Nakon svega, oni koji su znali sad likuju, a oni koji su napokon saznali tuguju.

Neiskustvo i veliki ego došli su glave i ovu mladu (mladu pod navodnicima) nadu... SDP će teško osvojiti slijedeće parlamentarne izbore sa ovakvim stanjem u stranci, a na predsjedničke mogu zaboraviti usprkos anketama, kao i ranije.

Tko može izvući stranku? Druga na unutarstrannačkim izborima zadnji puta je bila Željka Antunović. Ugled posjeduje, otvoreno progovara...

objavio komunikacije u 11. studeni 2009 18:25:50 | 2 komentara

Idemo u NATO, zašto, zato…

Pripadam u skupinu onih koji podržavaju ulazak Hrvatske u NATO, ali koji istovremeno jako dobro znaju za prava i obveze takve odluke. To nije slučaj sa većinom građana Hrvatske. To nije slučaj niti sa pola onih koji podržavaju ulazak Hrvatske u NATO!

Hrvatska Vlada, Predsjednik RH, i brojni drugi politički elementi u Hrvatskoj, neprestano su ponavljali: moramo u NATO, to je potreba, nema alternative… Toliko su puta ponovili te razloge da su građani pomislili kako je to onda valjda i istina. Međutim, to nije način komuniciranja s građanima, i prije ili poslije odbit će se o glavu kako političkim elitama tako i svim građanima.

Naime, sada jeste sve u redu, ali kako naši vojnici sudjeluju u NATO-ovoj misiji ISAF u Afganistanu, zapravo je pitanje dana kada će se dogoditi eksces, ili da budem izravniji, kada će pasti prva ljudska žrtva – prvi Hrvat! Tada nastaju problemi, s 6o-tak posto onih koji podržavaju ulazak u NATO, podrška će padati na 20-tak… Što onda, kako će onda političke elite reagirati prema građanima?

Upravo radi toga, potrebno je kvalitetno komuniciranje s građanima, s otvorenim kartama! Ne samo u slučaju NATO-a, no, o tome sada govorimo…

Zapitajte se stoga sami, što zapravo znate o NATO-u, sutrašnjoj ulozi Hrvatske u tom Savezu, i kako bi ste razmišljali o istom nakon četiri poginula Hrvatska vojnika u Afganistanu? Kada odgovorite na ta pitanja znat ćete što vam političke elite trebaju odgovoriti…

objavio komunikacije u 9. veljača 2009 12:32:58 | 0 komentara

Tko nasljeđuje Mesića?

Počelo se o kandidatima za predsjednika Republike Hrvatske raspravljati na-široko i na-duboko. Iz rasprava manje-više proizlaze slijedeća imena: Zoran Milanović, Ivo Sanader, Damir Kajin, Nadan Vidošević, Radimir Čačić, Vesna Pusić, Ivo Josipović i drugi manje poznati…

Naravno, najjaču potporu (financijsko organizacijsku) mogu očekivati lideri ljevice i desnice: Zoran Milanović i Ivo Sanader, no jesu li oni izgledni kandidati, a ako jesu, kakve su im šanse?
Ivi Sanaderu, izlazak na predsjedničke izbore sigurno nije izbor, on je premijer, i tu poziciju može držati do kraja 2011. godine, pa čemu riskirati.
Zoran Milanović prvi test ima na lokalnim izborima, s obzirom na nedostatak koalicijskih partnera, a u slučaju da doživi teški poraz na lokalnim izborima, veliko je pitanje da li će uopće politički doživjeti predsjedničke izbore. Ako da, postoji velika mogućnost da se kandidira, no, neiskusan, bez postignuća, osim stranke i mladosti, nema apsolutno ništa…

Radimir Čačić ili Vesna Pusić? HNS, kako god, mora istaknuti kandidata, ali koga, možda i nekog trećeg!? U svakom slučaju, barataju s dva imena, svako ima političku podlogu, ali i stranku iza sebe, i u biti mogućnost izbora jednog od ta dva imena najviše se svodi na pitanje tko su protukandidati? Gotovo sigurno oba moguća kandidata HNS-a mogu pobijediti i Ivu Sanadera i Zorana Milanovića, ali da li mogu i novog aduta SDP-a, Ivu Josipovića?

Ivo Josipović, skladatelj, pravnik, profesor, zastupnik u Saboru… Što sve nije taj čovjek? Debela lisnica koja se uglavnom puni od državne blagajne, sigurno ga ne svrstava među kandidate koji se mogu puno hvaliti. Iskustvo u gospodarstvu nikakvo, u pravu veliko, a u politici? Što reći, u ime SDP-a bio je i u Skupštini Grada Zagreba i u Saboru, a uz članstvo u 20-tak odbora (ne računajući one Sabora i Skupštine Grada), svrstava se u nadljude! Može li netko uopće raditi na toliko stvari istovremeno, a sve ih obavljati korektno? Baš i ne! Komunikator – loš, ili nema ga nigdje, ili, dobro komunicira s elitama, a nikako s građanima. Zaključak, netko je u SDP-u izvukao Ivu Josipovića iz naftalina, a taj netko je vjerojatno studirao na pravu, pa je imao mišljenje, u stilu, ako ga studenti prava cijene, cijenit će ga svi… No, ukoliko Josipović postane kandidat, pravnici će vidjeti kako to baš i nije tako…

I sad dolazimo do udarnih kandidata, dvoje koji zbilja imaju šanse, a to su Damir Kajin i Nadan Vidošević. Kajin kampanju vodi desetljeće, zovu ga narodnim tribunom, kaže što misli, napada vladajuće, nema mrlje iza sebe – gotovo savršeno.
Nadan Vidošević, s kampanjom (tihom) tek započeo, upravo se distancira od HDZ-a, izgleda ozbiljno, maneken, ima sitne mrlje na karijeri, ali prati ga glas vrsnog upravitelja, ima očinski karakter političara! Dakle, tu bi izbor bio između narodnog glasnogovornika i očinske figure. Je li Hrvatska dovoljno odrasla da joj ne treba otac, ili joj je dosta političara koji stalno pričaju, ili je očinska figura potrebnija nego ikad ili je srdžba velika i potreban je netko tko će reći što Hrvati misle…

Ukoliko jedan od dvoje zadnjih navedenih bude kandidat, tipujem na njega, a u srazu njih dvojice, na Damira Kajina, ali vidjet ćemo… Vrijeme donosi odgovore i uskoro sigurno najinteresantniju kampanju za Predsjednika Republike Hrvatske…

objavio komunikacije u 7. veljača 2009 12:21:26 | 3 komentara

Istina prije svega

Prije nego što su uopće uđe u područje komunikacija, treba reći što je alfa i omega komuniciranja, kako poslovnog tako i privatnog. To nije vještina, to nije lijep glas, savršen govor i slično. To je ISTINA!

Možete vi biti najbolji govornik na svijetu, manekenskoga izgleda, najljepšeg glasa na svijetu, ali, ukoliko ne govorite istinu… Onda ćete brzo, jako brzo biti potpuno odbačeni, a tada vam ne preostaje ništa drugo nego da se izvlačite lažima… No, izgubljeno povjerenje, obično je zauvijek izgubljeno.

Možda se nekome čini da političari stalno lažu, a da su uspješni u komunikaciji. Međutim, to je samo djelomično točno. Političari, barem u Hrvatskoj obično u izbore idu preko plašta stranke, ili koalicije, dok se pravo testiranje povjerenja građana u njih može vidjeti tek kada budu birani kao osobe – poput Predsjednika RH, a uskoro i gradonačelnika…

Ne reći istinu u business sektoru puno je gore od politike, lagati primjerice svojim potrošačima znači gubiti povjerenje, a onda kupce, što slijedi, jasno je – bankrot!

Mnogi će sada reći, da je nemoguće nekada reći istinu, jer bi ona rezultirala možda i gorim posljedicama od laži. Da, to je moguće, zato na svijetu i postoje profesionalni komunikatori, PR-ovci i slični stručnjaci kojima je za cilj da razriješe takve situacije. Kako? Stručnjaci trebaju svaku situaciju, a posebno onu kriznu upakirati u lijepi omot, kojim se ne krije ono što se u njemu nalazi, ali se ističe pakovanje…

Shvaćaju li građani – potrošači što rade PR-ovci pa i marketinški stručnjaci… Da, i nemaju ništa protiv, jer se uglavnom radi pakovanja kupuje marka – brand, radi pakovanja se bira mladi političar – naspram iskusnog starijeg, radi pakovanja se sluša poznati glazbeni band, a ne nepoznati pjevač koji ima visoke glasovne mogućnosti…

objavio komunikacije u 6. veljača 2009 11:40:54 | 1 komentara